Mirovine u Hrvatskoj – što nas čeka i kako se pripremiti?

Mirovina je nešto što nas sve čeka, ali rijetko tko se na vrijeme zapita: koliko ću zapravo dobivati kada prestanem raditi i hoće li to biti dovoljno za život?

Nažalost, stvarnost je često puta okrutna i pokazuje da su mirovine u Hrvatskoj premale i jedva pokrivaju osnovne životne potrebe. Prema zadnjim dostupnim podacima HZMO-a prosječna mirovina iznosi 47,3% prosječne plaće. Drugim riječima, većina umirovljenika mora živjeti s manje od polovice primanja koje su imali dok su radili. To je realnost koju mnogi osjećaju svaki mjesec – dok cijene hrane, režija i stanovanja rastu, mirovine ne prate taj tempo.

Zbog toga se sve češće čuje zahtjev da država poveća mirovine i osigura dostojanstveniji život umirovljenicima. Posljednjih godina država je pokušala ublažiti problem niskih mirovina kroz reformu sustava. Novi Zakon o mirovinskom osiguranju, donesen u lipnju 2025., donosi niz promjena: ukidanje penalizacije za prijevremeno umirovljenje, povećanje obiteljskih i invalidskih mirovina te uvođenje trajnog godišnjeg dodatka, tzv. 13. mirovine. Najvažnije odredbe počinju se primjenjivati od 1. siječnja 2026. Unatoč reformama, mirovine i dalje ostaju niske, a demografski trendovi dodatno opterećuju sustav.

Upravo zato vrijedi pogledati kako je mirovinski sustav u Hrvatskoj ustrojen. On se temelji na tri stupa – obveznom osiguranju kroz generacijsku solidarnost, obveznoj individualnoj štednji i dobrovoljnom ulaganju uz državne poticaje. Razumijevanje tih stupova ključno je da bismo shvatili zašto su mirovine takve kakve jesu i što mi sami možemo učiniti da poboljšamo svoju financijsku sigurnost u starosti.
U nastavku ćemo detaljno razmotriti svaki od tri stupa i vidjeti kako oni utječu na našu buduću mirovinu.

I. stup – međugeneracijska solidarnost

Prvi mirovinski stup temelji se na načelu međugeneracijske solidarnosti, drugim riječima sadašnji radnici svojim doprinosima financiraju mirovine sadašnjih umirovljenika. To je obvezan oblik osiguranja i u nadležnosti je Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO).

Kako funkcionira?

• Obvezan je za sve zaposlene.
• Radnik izdvaja 15% bruto plaće za I. stup, a poslodavac je dužan obračunati i uplatiti taj iznos u državni proračun.
• Sredstva se odmah koriste za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima – dakle, nema individualne štednje.
• Visina buduće mirovine ovisi o duljini radnog staža, visini plaće tijekom radnog vijeka i aktualnoj vrijednosti mirovine (AVM).

Što je AVM?

Aktualna vrijednost mirovine (AVM) je osnovica koja se koristi za izračun mirovine u I. stupu.

• AVM predstavlja novčani iznos koji se množi s brojem mirovinskih bodova koje radnik ostvaruje tijekom radnog vijeka.
• Bodovi se računaju prema duljini staža i visini plaće u odnosu na prosječnu plaću u državi.
• AVM se usklađuje dvaput godišnje (1. siječnja i 1. srpnja) na temelju kretanja plaća i troškova života, a odluku donosi Upravno vijeće HZMO-a.

Formula za izračun mirovine

Mirovina = Staž x AVM x Mirovinski faktor

• Staž – broj godina radnog staža
• AVM – aktualna vrijednost mirovine (npr. 14,45€ u srpnju 2025.)
• Mirovinski faktor – ovisi o vrsti mirovine ( za starosnu je 1,0; za prijevremenu manji; za invalidsku ili obiteljsku drugačiji)

Primjer izračuna

Ako radnik ima 40 godina staža i prosječnu plaću, a AVM iznosi 14,45€, tada:

40 x 14,45 x 1,0 = 578€ mjesečno

Karakteristike I. mirovinskog stupa

• Sustav osigurava stabilnost jer država jamči isplatu mirovina.
• Temeljen je na solidarnosti – doprinosi se raspodjeljuju među svim osiguranicima.
• Jednostavan je za radnika – nema potrebe za odabirom fonda ili praćenjem prinosa.
• Ovisan je o demografskim kretanjima – sve manje radnika financira sve više umirovljenika.
• Mirovine su često niske jer iznos ne prati rast plaća i troškova života.
• Radnik nema osobnu kontrolu nad uplaćenim doprinosima.

II. stup – obvezna kapitalizirana štednja

Drugi mirovinski stup uveden je 2002. godine kao dio reforme mirovinskog sustava. Za razliku od I. stupa, koji se temelji na generacijskoj solidarnosti, II. stup se zasniva na individualnoj kapitaliziranoj štednji – svaki osiguranik ima svoj osobni račun u obveznom mirovinskom fondu (OMF).
II. stup se dijeli na tri kategorije fondova – A, B i C, koje se razlikuju po razini rizika i očekivanom prinosu.

Kako funkcionira?

• Obvezan je za sve zaposlene rođene nakon 1962. godine.
• Radnik izdvaja 5% bruto plaće u II. stup.
• Poslodavac obračunava i uplaćuje doprinos na osobni račun radnika u odabranom fondu.
• Sredstva se ulažu na tržištu kapitala, a prinosi fonda izravno utječu na visinu buduće mirovine.
• Pri odlasku u mirovinu, kapital iz II. stupa koristi se zajedno s I. stupom za isplatu mirovine (kombinirana mirovina).

Kategorije fondova (A, B, C)

Fond A kategorije

• Najrizičniji, ali s potencijalno najvećim prinosima.
• Veći dio ulaganja u dionice i rizičnije vrijednosne papire.
• Dobno ograničenje: članstvo je dozvoljeno najdulje 5 godina prije stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu.
• Pogodan za mlađe osiguranike.

Fond B kategorije

• Srednje rizičan, balans između sigurnijih ulaganja i rizičnijih.
• Najčešća kategorija jer kombinira stabilnost i rast.
• Osiguranici mogu biti članovi do samog odlaska u mirovinu.

Fond C kategorije

• Najmanji rizik i najniži prinos.
• Većina ulaganja ide u državne obveznice i slične instrumente.
• Namijenjen osiguranicima blizu mirovine radi zaštite kapitala.

Karakteristike II. mirovinskog stupa

• Individualna štednja – svaki radnik ima svoj osobni račun.
• Obvezan za generacije rođene nakon 1962. godine.
• Tri kategorije fondova – A, B i C, s različitim razinama rizika i prinosa.
• Dobna pravila – A fond samo do 5 godina prije mirovine; C fond bez povratka u A.
• Automatski odabir – pri prvom zapošljavanju, ako osiguranik ne odabere fond, REGOS ga raspoređuje u A kategoriju.
• Rizik i prinos – veći rizik donosi potencijalno veći prinos, ali i mogućnost gubitka.
• Dugoročna isplativost – što dulje radnik štedi, to je kapital veći.
• Pravila prelaska – postupno smanjivanje rizika prema mirovini.
• Mogućnost odabira mirovine – samo I. stup ili kombinirano I. + II. stup.

III. stup – dobrovoljna štednja uz državne poticaje

Treći mirovinski stup uveden je kao dobrovoljna dopunska štednja. Za razliku od prva dva stupa, koji su obvezni, III. stup je opcija za sve koji žele sami povećati svoju buduću mirovinu.
Osnovna prednost je što država potiče štednju dodatnim sredstvima.

Kako funkcionira?

• Članstvo je dobrovoljno – svatko se može uključiti bez obzira na dob ili status zaposlenja.
• Uplaćuje se iznos koji sami odaberete (nema fiksnog postotka plaće).
• Sredstva se ulažu u dionice, obveznice i depozite, slično investicijskim fondovima, ali uz zakonska ograničenja radi sigurnosti.
• Država daje poticaje: 15% na uplaćeni iznos u prethodnoj godini, najviše do 99,54€ godišnje.
• Ušteđena sredstva možete početi koristiti najranije s 55 godina života (ili s 50 ako ste član postali do 31.12.2018.).

Naknade u III. mirovinskom stupu

Posebno na što treba obratiti pažnju su naknade, jer dugoročno utječu na prinos:

Ulazna naknada

• Naplaćuje se prilikom svake uplate.
• Obično iznosi 0,5% – 3% od uplaćenog iznosa.
• Neki fondovi povremeno imaju akcije s nižim ili nultim ulaznim naknadama.

Naknada za vođenje (upravljanje)

• Fondovi naplaćuju godišnju naknadu za upravljanje imovinom.
• Kreće se od 0,3% do maksimalno 2% godišnje od ukupne vrijednosti imovine člana.
• Ova naknada se automatski odbija iz vrijednosti fonda.

Izlazna naknada

• Naplaćuje se ako se sredstva povuku prije zakonski dopuštene dobi (55 godina).
• Može biti do 5% povučenog iznosa, ali se smanjuje što je član duže u fondu.
• Ako se sredstva povlače nakon 55. godine, izlazna naknada se obično ne naplaćuje.

Karakteristike III. mirovinskog stupa

• Dobrovoljan – sami odlučujete o članstvu i visini uplate.
• Državni poticaji – 15% na uplaćeni iznos, do 99,54€ godišnje.
• Poslodavci – mogu uplaćivati do 804€ godišnje neoporezivo.
• Fleksibilnost – možete mijenjati fond, ali pazite na troškove prelaska.
• Nasljednost – kapital se vodi kao osobna imovina i nasljeđuje se.
• Dobna granica – sredstva dostupna od 55. godine (ili 50 za starije članove).
• Naknade – ulazne, izlazne i naknade za vođenje utječu na prinos.

Zaključak

Ne postoji univerzalna formula za dovoljnu mirovinu, ali postoji put kako do nje doći: razumijevanje sustava i dosljedno djelovanje kako ne biste na kraju ovisili isključivo o državi. Počnite procjenom koliko će vam I. i II. stup osigurati, a zatim razmislite o nadogradnji III. stupom i iskorištavanju dostupnih benefita. Posebnu pozornost posvetite naknadama – one mogu uvelike umanjiti konačan prinos – i razmotrite ulaganja izvan sustava; kvalitetne dionice i indeksi (ETF‑ovi) nude potencijal za rast, dok obveznice i novčani instrumenti štite kapital kako se približavate mirovini. Redoviti pregled plana, jasno budžetiranje, disciplinirana štednja, smanjenje troškova i strpljenje pri tržišnim padovima često su važniji od potrage za “savršenom” strategijom.

Pitanje za vas

Kako vi planirate osigurati financijsku sigurnost u mirovini? Pišite mi svoje razmišljanje u komentarima.